PRICE SLOMLJENOG SRCA.............................

Citaj te price i ostavljajte komentare....plz..

22.08.2008.

Privatna poruka

naslov: zdravo

poruka: ej caooo,mi se nepoznajemo al izgleda da poznajemo istu osobu ovu belmu sto si ti prebila ne znam kada.Posto vidim da je i o tebi pricala nesta iz ledja i jos mnogo drugih stvari ti je uradila i o meni je nesta pricala iza ledja,a sto niej istina.Pa evo tebi moj msn pa me dodaj nele_mujanovic@hotmail.com zanimaju me neke stvari o njoj,slazem se sa tobom mala puno laze i ne znam kako je nije stid vise kada smo je skontali svi.pozzz.pusaaaaa

poslao/la neleandkrsho prije 25 dana 4 sata
vidis belma ;)
22.07.2008.

patite u JEBENOJ istini; pt 2

Cao... evo mene opet... da se malo javim... vidim da neko u komentarima uporno govori kako mi neko provaljuje na blog... samo da vam svima kazem da to nisam ja. meni nije niko provalio na blog, jer da jeste to biste znali... a ti belma... KOME TI PRIJETIS KUCKO?? stvarno ljudi, samo da znate, belmichhh je prava kuja koja je pola vas pljuvala iza ledja... jebala vam je mater dok ste vi spavali... ccccc... dijete moje ne valja to... odjebi malo... bit ce ti bolje... eto samo sam htjela da te spustim na zemlju, zato sto ne valja biti tako retardiran... pusica ljudi

19.06.2008.

Slomljeno srce

Ey ljudi... Srry za ovaj post ali cu ga morati posvetiti jednoj osobi :( koju volim :(
Mislila sam da ce nasa ljubav trajati zauvijek, ali ti si dokazao drugacije... Ostavio si me zbog one KUCKE AJLE. Ajla mislila sam da si mi prijateljica, ali ti ocito ne mozes naci momka pa krades moje. Ipak je to mozda opravdano jer moj BIVSI momak nosi naocale :(. GLUPACO. Ali Belma i ti si me razocarala... Pomogla si im da se skontaju... Prijetila si meni da ces me izbosti ako ga ne ostavim, a on je na kraju mene ostavio... Da Bog da crkla. Picka vam materina. Karajte se sad utroje. Fino ce vam biti :(. Ali mene nazalost nema tu. Sada je jedina stvar sto bi najvise zeljela da opet vratimo stara vremena. Da bude ipak u cetvero... Ali to mogu samo da budu moji neispunjeni snovi. smrc. Nadam se da cete jednom shvatiti sta ste izgubile, kada vam postane dosadno gledati ista 2 lica, ali treceg nece biti... Grupnjak se raspao. Nadam se Belma, i Ajla takodjer, da cete biti sretne kad vam ih bude lizao. I kad si budete one naocale gurale dok on bude zauzet jebanjem jedne od vas dvije, druga ce masturbirati. Muskobare jedne. Sram vas bilo... Sve cete to raditi bez mene... A ja sam mislila da smo PRIJATELJICE. Vi ste mi dokazale suprotno. :(

Cao... :(

03.06.2008.

pa mislim, stvarno.........

Dvije simbolicne slike....


 

16.05.2008.

...big mistake...

Proslo je dugo vremena odkada sam zadnji post napisala, par mjeseci... Ovaj blog je cak i bio izbrisan neko vrijeme, medutim, shvatila sam da on prestavlja dio mene. Uvijek je tu da me saslusa, sve mu mogu reci bez ikakvog straha. Ja ne mogu bez njega i bez mojih prica. Jednaostavno, to nisam ja.
Blog sam vratila a iskoristila sam priliku pa sam procitala sve, od korice do korice, ustvari od dna stranice do vrha, i tek sada shvacam koliko mene sam ja ovdje izlozila. Gledam stare price i poznata imena, SAMIR, SANJA, MIRZA, DZENANA, ALEN,...zna se ko su te osobe. Sve sam to ja i brisanje ovog bloga je isto kao da sece rastavljam na dijelove. Nije ni cudo sto zadnjih par mjeseci ocjecam da nisam "sva svoja". Nije ni cudo sto mi nije ni do cega. Samo razmisljam o svemu, izvodim neke cudne zakljucke, zatvaram se u sebe,... A tome je dosao kraj. Necu vise bjezati, sakrivati se u misiju rupu. Dosta je bilo svega.
Prvo, zelim da porucim svim osobama koje imaju nesto protiv mene, da mi to kazu u lice, jer mi je vise muka slusati suskanja iza leda.  U ovakvim situacija shvatim da vjerujem pogresnim osobama, i da su rijetke osobe koje me nikada nisu iznevjerile.
Uzasno je kada se cijeli tvoj svijet srusi na komadice, kada sve sto sam gradila volja jedne ili dvije osobe unistila je. Al neka te osobe fino zapamte svaku sitnicu koju su mi rekle i koju su mi uradile...
WHAT COMES AROUND, GOES AROUND...

14.01.2008.

All that's left of me is what i've pretend to be. So together, but so broken up inside.

Jeste li ikada dozivili momenat kada ni sami niste bili sigurni ko ste?
Jeste li se ikada nasli u situaciji da, kada govorite svoje ime, niste sigurni da li ste u pravu?
Ako niste, e onda ne znate kako se osjecam.
Stojim medu mnostvom ljudi. Oko mene sve sreca i veselje, ljudi svih generacija, i mladi i stariji, uzivaju u zivotu, a ja... Svi su sretni i zadovoljni a ja, jednostavno, nisam ni blizu tome. Ni trunka srece nije u meni. Nikoga ne poznajem, a i oni, kojima sam imala priliku cuti ime, za mene djeluju tako strano i daleko. Sva ta strana lica, osjecam se kao da se nalazim  u malenoj sobi, bez prozora i vrata, bez ikakvog otvora za zrak i bez izlaza. Zidovi oko mene se suzavaju, a ja ostajem bez imalo prostora, ni da se pomaknem. Vec duze vrijeme sam sama sebi strana i nepoznata. Ne znam ko sam. Isto kao da pucam po savovima. Slamam se iznutra, dok na povrsini izgledam potpuno normalno. Ima
m puno razloga za radovanje, bar sam ih prije imala, ali to nikada nije izaslo na povrsinu. Ne znam zasto, ali me cijela ova situacija podsjeca na opce poznati klise iz onih malo "strasnijih" filmova kada demon, vjestica ili nesto tome slicno pokusavaju zauzati tijelo jednog obicnog covjeka. Neko je zauzeo moje tijelo, a prava ja nikako ne uspijeva izaci i polako pocinje da kopni. Da se gubi. Ne ponasam se kao sto se inace ponasam, prema nekim stvarima se ophodim drukcije, gubim svoje prioritete.
Gubim sebe!!!!
Od ovog momenta svim silama pocinjem tregati za rijesenjem i nacinom da se izvucem iz ove novonastale situacije. Moram shvatiti kako da ove razbacane dijelove sebe spojim u jednu cijelinu, jer ovako vise ne mogu. Ko zna, mozda rijesenje nadem u nekoj staroj antickoj knjizi gdje se nalazi upustvo za izbacivanje duhova iz opsjednutih osoba, a mozda rijesenje nadem u raspletu tog malo "strasnijeg" filma. Sve u svemu, nije bitno gdje, naci cu ga, prije ili kasnije!

09.01.2008.

...because of you...

I cannot cry because i know it's weakness in yor eyes....
I am forced to fake, a smile a laugh everyday of my life...
My heart can't possibly break, when it wasm't even whole to start with..






16.11.2007.

...Hiljadu ti stpenika treba....

Kazu da se covijek ne moze promjeniti...lazu.Svako se moze promjeniti. Moze u sebi okrenuti onaj magicni prekidac i vec sutra biti drugcija osoba. Obicno, da bi okrenuli taj prekidac zasluzna je neka osoba, neki dogadaj zbog kojih, jednostavno, odlucimo da neke stvari vise ne cemo uciniti, da nesto ne cemo reci...drukcije ce mo se ponasati. Par puta u zivotu se i meni desilo da zbog neke sitnice odlucim da ja vise nisam ja, ali ja to samo odlucim...kao da nemam dovoljno snage koja je potrebna da okrenem onaj prekidac, da ga okrenem do kraja, da se vise ne vraca na staro, i da se svijetlo vise ne gasi!!! To i radimo u nadi da ce sutra biti bolje, u nadi da ce mo napredovati.... HILJADU TI STEPENIKA TREBA DO VRHA, A JEDAN JEDINI DO DNA.... kada malo bolje razmislim, imam osjecaj da se ispred mene nalazi jos mnostvo tih stepenika i kao da ni jedan nisam presla.. . Trebat ce puno truda da sve te stepenike predem, ali i mnogo truda da na taj jedan koji vodi do dna, da na taj cak i ne stanem!!!!!!!!

24.08.2007.

......sama......

U usima joj odzvanjaju kapi kise koje padaju na lim ispred prozora.
Ona je sama. Sjedi i gleda kroz taj isti prozor. Jedino je on otvoren i samo on joj pokazuje kako je vani. Kako je u stvarnosti. Ona se boji svega sa druge strane zida, boji se stvarnog zivota, boji se toga sta joj sutra moze donijeti. Boji se razocarenja, boji se i mrznje, a i ljubavi, boji se onoga sta sutra moze donijeti !!!!
Vrata koja vode do nje vec su dugo vremena zakljucana,a kljuc odavno nije viden. Jedna osoba ga ih je mogla otkljucati, ali ta osoba je odavno nestala i najvjerovatnije je kljuc ostao kod nje. Otisao je. Jednostavno odsetao u stvarnost, u zivot. Nastavio je ne okrecuci se i ne obracajuci paznju na sve osobe koje je ostavio iza sebe sa svjezim ranama na srcu.
Pitanje je da li ce ona ikada moci zaboraviti njega, da li ce ikada moci da prede preko nacina na koji je ostavio i preko nacina na koji ju je povrijedio. I sama zna da treba to zaboraviti ali sve dokne rijeci to u sebi i rane ne zarastu, njena vrata ce ostati zakljucana za sve!!!!!!!!!!!


16.08.2007.

Don't pretend



They are not you...

Zasto se pretvarati...
Praviti se da nisi ono sto jesi...
Biti neko drugi...
Truditi se da postanes preko noci druga osoba...
Promijeniti sva svoja uvjerenja...
Mrziti ono sto trebas da volis,a voljeti ono sto treba da mrzis...
Sve uciniti da se uklopis...
Da te drugi prihvate...
Zavidnost, pohleba, ljubomora...
Zar je sve to stvarno vrijedno...
Zar je sve stvarno vrijedno da ti nisi ti...
Da nisi ono sto trebas biti...
Radi vise "prijatelja"...
Boljeg drustva...
Vise "popularnosti"..

POSTEDI ME!!!

Ako je tvojim prijateljima stvarno stalo do tebe, ako stvarno zele da budu u tvom drustvu...Prihvatit ce te onakvu kakvu jesi, bez laznih osmjeha...Prihvatit ce tebe, a ne  ono sto pokusavas biti.


JA SAM JA I NIKO DRUGI!!!

11.07.2007.

Friends 4ever...or not???

U najgorim situacijama u zivotu, uvijek treba imati nekog pored sebe koji ce ti pruzati potporu, koji ce biti uz tebe bez obzira na sve i koji ce ti vjerovati na svaku tvoju rijec...Takve osobe treba cuvati, treba postovati, i najprije od svega, treba ih cjeniti. Puno truda treba da nekome budes naj. I sta onda ucinit kada tako vjerujes u neku osobu, a ona ti onda zabode noz u leda i ode. I vise nikad ne pogleda u tebe da vidi da li ti mozes bez nje, da li ti fali. Mi ostanemo bez teksta, bez i jedne rijeci koju bi mogli progovoriti. Jednostavno, ne znamo sta da radimo. U mozak nam samo naviru stara sjecanja o dobro provedenim momentima, o svim zabavama i dernecima koje ste dozivili, o svim rastajanjima i tuznim momentima kada ste zajedno plakali i istovremeno jedno drugo tjesili... Sve to pada u vodu nakon sto ti okrene leda. Vise nista nije bitno, jedan dio tvog zivota je kao gumicom izbrisan. Ni ne znas razlog, niko ti i ne odgovori na ono kretensko ZASTO. Ostavljen si sam na ovome svijetu, bez ikog da se ponudi da podigne olovku kad ti ispadne..heh..bez ikog da bude zajedno sa tobom u svim kriznim momentima!!!! Uzasno je kada te neko tako ostavi, ali sta ces...ZIVOT IDE DALJE, ZIVOT BRZO PROLAZI...i zato zaivi taj svoj zivot, ne obaziri se na tu osobu, jer ces sigurno, kada ga i ne budes trazio, naci neku vrijedniju, bolju i stabilniju osobu. Zato nemoj zivjeti u sjecanjima, zivi u sadanjosti!!!!!!!

16.06.2007.

......KrAj......

Kako zarko cekam jedan momenta u svom zivotu, a kada taj momenat dode, voljela bih da imam jos malo vremena. Jos samo dan, i bilo bi dovoljno. Sada zalim sto sam ikada u svom zivotu rekla da jedva cekam da zavrsim skolu i da odem u srednju. Zalim svaki trenutak kada su te rijeci izasle iz mojih usta. Ali dzaba moje zaljenje, kada rijeci ne mogu vratiti i kada ono sto je ucinjeno ne mogu popraviti. Tek sada shvatam da je vrijeme nesto najdragocjenije na ovome svijetu, da treba svaki momenat iskoristiti. Nekad sam govorila da je moj moto ZIVI KAO DA TI JE SVAKI DAN ZADNJI, JER JEDNOM CES BITI U PRAVU. Govorila sam to iz sale, a tek sada shvatam koliko sam bila u pravu. Zadnji dan mog skolovanja, kada sam vidjela sve te suze na tudim licima, i kada sam osjetila suze kako teku mojim licem...tek sam onda shvatila koliko mi neke osobe znace i koliko mi je do njih ustvari stalo. Onda ekskurzija, i opet sam imala isti osjecaj kada smo nakon pet dana uzivanja dosli kuci. Opet isti osjecaj. Osjecaj da nesto nije gotovo, osjecaj da nisam nesto uradila kako treba i da sam mogla bolje. I onda matura....plesanje, ludovanje do kasno u noc je zabiljezilo to. I nisam nikome dopustila da mi moje zadnje momente provedene sa rajom upropasti, uprkos nekim pokusajima. Jer prijatelji su nesto najvaznije, i bez obzira sto pola svojih prijatelja nikada vise necu vidjeti, ipak...Najbolji dio mature je bio zadnji sat vremena, onaj sami kraj. Grlo me zabolilo od pjevanja. I najednom muzika utihnu, a diskotekom se prosiri glas nastavnika Smaje. Obavjestava da kraj, zeli nam srecu u zivotu i daljnjem skolovanju. Pravim se kao da sve te rijeci ne zelim cuti, ne zelim ali one ipak dopiru do mog mozga. Rijec sreca mi odzvanja u glavi. Sreca nije sreca, ako pored sebe necu imate sve ove face i osobe da je podjelim sa njima. To nije sreca.... I za kraj jos samo jedna pjesma... Dino Merlin...  Kad dodu teski dani, kad odu svi jarani...ni to ne mogu zaboraviti. Jer moji jarani nikada nigdje nece otici, zauvijek ce biti tu, u mom srcu, i to je ono sto je vrijedno. Moje sjecanje na njih, pa bilo to dobro ili lose, ipak je to sjecanje. Ipak su to momenti vrijedni uspomena. OD KOLIJEVKE PA DO GROBA, NAJLJEPSE JE DACKO DOBA. Poslovica koja, svaki put kad je neko kaze, bar meni, zvuci otrcano i neistinito, ali tek sada shvatam koliko istine lezi u tim rijecima!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!




Koliko sam puta umro
a ti me ozivjela
koliki sam pjanac bio
a ti me otrijeznila

Kakve su vatre gorjele
a ti ih gasila
na kakvom sam bio dnu
a ti si me spasila

Posle tebe je ostala dusa
gola ko pustinja
posle tebe mi ljubav dodje
kao milostinja

Ima noci kada tugu tocim
mesto vina
al' nema dana kol'ko je
na srcu rana

Ref.
Lako ces ti bez mene
al' kako cu ja bez tebe
kad dodju teski dani
kad odu svi jarani
kad zamirisu jorgovani

26.04.2007.

Sanjam

 

Snovi znace mnogo. To je nasa podsvijest. Ja smatram da su nasi snovi sve ono sto zelimo iako toga nismo svjesni. Takoder, snovi predstavljaju sva nasa osjecanja koja se nalaze duboko u nasoj dusi, a da mi za njih ne znamo.

Svake noci me jedan te isti san proganja. U neko doba noci ustanem iz kreveta i iz nekog neobjasnjivog razloga popnem se na krov zgrade. Pridem rubu i bez ikakvog razloga nekoliko trenuaka provodim gledajuci prema dnu zgrade. I onda osjetim kao da me neka ruka povuce dolje i ja skocim. Padam dugo, izgleda kao da padam bez prestanka. Svo vrijeme dok padam zemlja je sve dalja i dalja, a mom padanju nema kraja. Osjetim kako mi vjetar mrsi kosu i kako mi spavacica leluja u zraku. Najednom zemlja mi se priblizi i ja napokon padnem. Uzasna i nepodnosljiva bol prode mojim tjelom, a ja, iako moja zgrada ima osam spratova, ostanem ziva. Ostanem lezati na zemlji bez imalo snage i volje da se pomaknem. Bol je tako jaka da ja nemam zelje za nastavkom. Pozelim da se sve tu zavrsi, i da vise nema nastavka. Svuda oko mene je tama, ulicna rasvjeta je pogasena a i sva svjetla na zgradama su takoder pogasena. Negdje u tami cujem zvuk automobila, ali to je predaleko. Polako gubim i ono malo nade sto sam imala da ce mi neko pomoci. Najednom, kao da u tami nazirem obrise neke osobe i u trenutku kada zapomazem, probudim se,

Svaku noc kada legnem u krevet pozelim da taj san opet ne sanjam jer ne zelim opet isto

10.03.2007.

"Sukobi izmedu ucenika"

Kada se Emir probudio, kroz prozor je mogao vidjeti samo tamu jer se sunčeve zrake još nisu probile kroz tamne oblake ostale od sinoćnje kiše. Nije mu se išlo u školu jer se neki dan zakačio sa ''grubijanom'' iz drugog odjeljenja, zbog neke gluposti. Kod njih je uvijek postojalo rivalstvo između odjeljenja. Uvijek se gledalo koje je odjeljenje pametnija, snažnije, bolje,.... I baš sada, kada je Emir mislio da će svi postati složniji, da će između njih biti više prijateljstva, pojavi se ovaj grubijan i zezne stvar. Sve je počelo kada mu je Emir proturiječio i posvađali su se oko ishoda jedne utakmice. Svađe između njih su postajale sve češće i češće, a skoro uvijek Emir bi bio u pravu. I tada su počele prijetnje... Očito on nije podnosio da je neko pametniji od njega. Emir ga je izbjegavao, jer kad bi došlo do neke tuče između njih, nebi bio u dobrom položaju, jer ga je grubijan nadmašio i visinom i snagom.
Emir je jedva smogao snage da se spremi i da krene u školu, jer je znao šta ga očekuje. Ispred škole ga je čekao grubijan. Emir se odmakao, jer je nastojao da izbjegne svaki fizički sukob, ali je znao da to nemože dugo odlagati. Dan je prolazio, a Emir je bježao. Društvo ga je zadirkivalo jer se ponaša kao kukavica jer neće da se suoči sa njim kao pravi ''muškarac''. Svi su ga navodili da se ''pobije'', ali Emir to nije htio.
Većina tuča se dešava poslije škole, i zato je Emiru najviše zasmetalo kada je čuo zvono za kraj šestog časa. Školsko drvorište je bilo puno, svi su znali šta je posrijedi. U sredini kruga, kojeg su formirali, učenici stajao je grubijan. Emir nije znao šta da radi. Skinuo je torbu i jaknu i prepustio se sudbini. Nije puno truda ulagao da se odbrani, nego je pokušavao do što bolje podnese njegove udarce. Bol je bila jaka, ali nije htio da odustane. U glavi je čuo glasove publike. To bi trebali biti ohrabrujući glasovi, ali njega u ovom trenutku ništa nije moglo ohrabriti. Publika je navijala, neki za Emira ali većina za grubijana. Niko od njih nije imao petlje da se umješa i da ih rastavi. Svi su tu tuču promatrali kao nešto dobro, kao nešto što se ne viđa svaki dan i kao nešto što treba pomno pratiti. Sve dok Emir nije zadobio zadnji udarac...najjači udarac....Pao je na zemlju. Svi su ušutili. Emir se pokušao dići ali mu to nije pošlo za rukom. Ljepše se osjećao na podu. U sebi nije imao nijedan atom snage, nije mogao da se podigne. Svi su se razišli, predstava je gotova i svi su otišli svojim putem. Samo rijetki su ostali da pomognu Emiru, ostali su oni koji su ga cijelo vrijeme i nagovarali da se pobije. Jedva je ustao i uz pomoć prijatelja je nekako krenuo kući. U glavi je zamišljao mamin izraz lica kada ga vidi ovako isprebijanog i krvavog.
Grubijan se radovao, jer je za njega Emir predstavljao još samo jedan trofej u sve većoj zbirci.
06.02.2007.

MEMORY

Sjecanja su najbolje stvari u zivotu. Oni nas odrzavaju na zivotu, zbog njih zivmo i iz njih ucimo!!!! Uvijek su nam tu u glavi sve stvari koje smo dozivili, koje smo uradili... Dobra sjecanja, sjecanja puno srece, zabave, radosti,..mozemo i zaboraviti, ali losa sjecanja...Sjecanja prepuna tuge, nesrece, nevolje, patnje i suza ostaju uvijek tu. Oni se urezu u nase srce, kao pecat koji ne moze i nece izblijediti. Sa losim sjecanjima smo obiljezeni do kraja zivota. Svako lose sjecanje. OSTAJE TU!!! Svaka suza koja potece nasim licima. OSTAJE TU!!! Svaka trunka boli koju osjetimo. OSTAJE TU!!! Ostaje tu i nikada ne prolazi.

Zauvijek cu pamtiti sve scene. Zauvijek cu pamtiti sve osobe. Zauvijek cu lude provode na casovima. Sve moguce rijeci i provale, svoje i tude!!! Onda ona nagurivanja na vratima cekajuci kada ce se iza coska pojaviti nastavnica/nastavnik molici se i nadajuci da se to jos  dugo nece desiti. Onda sve padove, udarce i smijeh dok smo pokusavali stici do klupa. Onda sva dobacivanja i smijeh koji bi se prosirio razredom nakon toga. Pa mnostvo gumica koje je letilo zrakom sa ciljom da pogodi nekoga, pa su sve te gumice zamjenjene pernicama i torbama. Onda necu zaboraviti onu solidarnost, sloznost i  laganje da nebi uvalili nekoga drugoga u problem. Svu pomoc koju smo jedni drugima pruzali. Pa sva ona pokusaja bjezanja i kasnjenja i sva bjezanja i kasnjenja. Sva ona prskanja vodom u kabinetima hemije i fizike, pa ciscenje poda nakon toga. Svi obilasci oko skole jer nam je tako blize. Necu ni zaboraviti ni sve lude rodendane i zabave. Pa onda bjezanja van skolskog dvorista jer je hrana u skoli... Necu zaboraviti sa navijanja dok su nasi pobjedivali ili gubili na takmicenjima iz odboje i kosarke. Isto tako necu ni zaboraviti sve svade, sve bitke i sve probleme. Necu zaboraviti sve osobe koje su otisle i koje nam nedostaju.

I kada razmislim, i kada shvatim da ce sve to jos kratko trajati. Da ce za 3 mjeseca sve biti gotovo.... Nemogu da vjeruje da je sve tako brzo proslo, da su ove godine tako kratko trajale. Ja svoju raju necu da zaboravim!!! Pitanje je da li ce me za 20 godina, kada sretnem nekoga na ulici prepoznati, kao sto se ja nadam da cu prepoznati njih??? Dali ce se svi sjecati svega, svih ludih i otlacenih trenutaka??? Nadam se da cu se ja sjecati jer najbolja sjecenja u svome zivotu, ja ne zelim zaboraviti.

22.12.2006.

Novogodišnje slavlje!!!!!!!!!!!

Ova Nova godina je posebno vazna za Hanu!!! Ove godine, slavi sa rajom. Pozvana je na dernek kod Lejle, jaranice iz razreda. Nakon dužeg nagovaranja roditelji su joj dopustili, ali naravno ona im nije rekla cijelu istinu....Rekla im je da ce na derneku biti samo uzorni učenici, da neće biti pića, da će njeni roditelji biti tu...itd. Oni su joj povjerovali jer nisu navikli da im laže jedina, najmilija, najdraža, kćerka. Ali ona je znala da će dernek biti upravo suprotan. Spremila se za dernek i krenula kod jaranice, ali na vratima je čekalo iznenađenje. Stan je bio pun raje, sve poznate i nepoznate osobe su bile tu. Ušla je u stan i krenula prema dnevnom boravku u potrazi za svojom jaanicom, ali je i sama znala da ce ta potraga trajati i na kraju završiti bezuspješno jer je bilo puno osoba, i mala je vjerovatnoća da će je naći. Došla je u dnevni boravak i "našla" je sto sa jelom i piće. Na stolu od pića našla se već dobro poznata i nezaobilazna Sarajevska!!!! Posto Aida nikada u svom životu pivu u ruke nije uzela, posegnula je za Coca-colom. Činilo joj se da će morati naći neki način da se zabavi jer nikoga od svoje uže raje nije mogla naći. Okrenula se i primjetila kako je iz ćoška promatraju dva para zelenih očiju. Taj par zelenih očiju, zajedno i sa ostatkom tijela, je sjedio zavaljen u fotelji koju je prije uvijek Lejla za sebe rezervirala. Taj momak se Hani činio veoma interesantan, nekako smiren i na njegovom licu se vidilo da nije jedan od onih.....Odlučila je da upozna tog momka i pridružila se rasplesanoj grupici koja je stajala u njegovoj blizini. U grupici je bio još neki momak....Hana ga je znala iz viđenja. Zvao se Almir. Pripadao je grupici poznatih momaka u našem naelju. Hanu je odmjeravao od glave do pete. Nakon nekog vremena plesanja, Almir se izgubio u gomili. Hana se dobro zabavljala, čak je i našla na Lejlu koja joj se pridružila. Baš kada je pomislila da je ovo najbolje slavlje Nove godine u njenom životu, desilo se ono neočkivano. Iza leđa joj se pojavio Almir, koji je očito popio malo previše Sarajevske. Uhvatio je Hanu i odveo je u dio stana u kojem niko nije bio. Počeo je pričati nebuloze. Suze u Haninim očima su joj se pojavile. Nikad joj niko u životu do sada nije rekao više prostih i odvratnih stvari. Suza joj je krenula niz lice. Almir je to primjetio, i uhvatio je za ruku. Počeo joj je prijetiti. Rekao joj je da prestane plakati, ako želi da se sve dobro završi. Hana se prepala onog najgoreg...Nije ni znala sta je osoba u pijanom stanju spremna učiniti....Zagrlio je i čvrsto stegnuo uza se. Hana se opirala. Njegove ruke su se spuštale do njene roze suknjice. Hana se opirala još više. Udarila ga je koljenom tamo gdje najvisš boli. Almir se savio od bola. Poceo je vrijeđate Hanu i nazivati je svakavim imenima. Pokušala je pobjeći i otići iz te sobe ali je on zaustavio. Počeo je opet prijetiti. Na mjestu gdje je držao za ruku, pojavile su se masnice... Još suza je polako teklo niz njeno lice. Najednom njeni obrazi su se zacrvenili od udarca. Almir je ošamario. Držala se za lice i počela plakati. Od straha nije mogla nista progovoriti. Neko je zovnuo Almirovo ime. Tu je stajao onaj zelenooki momak iz ćoška. Svom svojom snagom je udario Almira i on je završio na podu bez svijesti. Hani je pao kamen sa srca, napokon se osjećala sigurno. Plakati nije mogla prestati. Gledala je u zelene oči. Zelenooki je podigao u narjučje i izvnio u gomilu. Raja je odbrojavala...10....9...8...7....6....5....4...3...2....On je spustio Hanu pored sebe, obrisao joj suze sa lica. Hana ga je zagrlila, zagrlila je svog spasitelja.........1.....njih dvoje su se gledali u oči....Kažu da koga poljubis tacno u ponoć za Novu godinu, da će biti veoma bitna osoba u slijedećoj godini u tvom životu. Odlučila je povjerovati u to. Ona i zelenooki su se poljubili. Stajala je tako u njegovom zagrljaju i razmišljala kako je ovo ipak drugčija nova godina!!!!!!!!!!!!!!!

09.12.2006.

Shuplja

Proslo je dosta vremena otkad sam nesto otkucala na ovom mom kompjuteru. Neznam ni sta da pisem. Trebala bih napisati zadnji nastavak SRCE NA DVA DIJELA, ali polako gubim inspiraciju. U zadnje vrijeme se nije desilo nista toliko zanimljivo sto bi mi moglo dati inspiraciju da nesto napisem. Sve je u zadnje vrijeme tako bezveze, tako dosadno i sve ove price pocinju da gube svoj smisao. Jer nije sve ovako lose i crnop kako ja to predstavljam. Nije samo tuga u mom zivotu da pisem samo ove price. Vjerujem da je vrijeme da napisem nesto veselo, nesto zanimljivo i nesto razdragano. Mislim da je dosao kraj ovome, i da cu se od sada potruditi da sve bude veselije. U zadnje vrijeme svim prijateljima pokusavam pruziti oslonac ali meni nema ko da bude oslonac jer su svi zauzeti svojim problemima, a ja ne brinem ni za svoje. Zato sam sve probleme pokusavala da kroz ove price pokazem, ali i tome je dosao kraj.OD SADA SVE CE BITI VEDRIJE!!!!!!!! 

06.10.2006.

BOLJE ILI IPAK GORE I dio

 Stala sam ispred haustora i razgledala po mom novom naselju. Pogled mi se pružao po velikoj livadi ispunjenom dječijom grajom i igrom. Poslije livade je bilo košarkaško igralište, na kojem se trenutno održavala neka utakmica. Odlučila sam da malo prošetam po Dobrinji i da malo razgledam. Začudila sam se kada sam shvatila koliko stvari Dobrinja nudi.Mercator, sportska dvorana, tri Osnovne škole, Dobrinjsku gimnaziju, na desetine prodavnica,..... Poslije sat vremena razgledanja i nakon što su me noge počele boliti shvatila sam da je vrijeme da se vratim u moj stan. Kroz glavu su mi se počele motati razne misli. Dali ću moći steći nove prijatelje? Dali ću upoznati društvo koje je isto kao i moje staro društvo ili će to društvo biti bolje? Osjetila sma udarac od kojeg sam se vratila par koraka unazad. Na trotuaru ispred mene ležala je neka cura. Pružila sam joj ruku da ustane. Bila ej malo visočija od mene, imala je tamno smeđu kosu dva puta dužu nego što je moja, plave oči i čini mi se da je moje godište.

'' Izvini. Nisam gledala kuda hodam. Totalno sam neraspoložena.Soory.'' ,rekla je ona.

'' Ma nema problema. Ni ja nisam pazila kuda hodam. U glavi su mi se motale svakave misli.''

'' Stvarno?? Kakve misli. Usput, ja sam Anela.''

''Ja sam Hana. Tek sam se doselila, pa razmišljam o mom životu ovdje. A što si ti neraspoložena?''

''Dobrinja je odlično naselje. Svidjet će ti se ovdje. A meni ništa ne ide od ruke. Pravo sam nesretna''

''Nisi i nesretna n, nego samo prolaziš kroz tužno razdoblje. Proći će te to. Ja sam bila u takvom stanju milion puta''

Pokušala sam je oraspoložiti. Nakon nekih desetak minuta uspjela sam joj izmamiti osmjeh na lice tako što sam joj ispričala kako sam zeznula nekog lika. Trebala bi se ćešće smijati, jer je njen osmjeh bio prekrasan. Anela mi se pravo svidjela. Komunikativna, duhovita, zabavna, pametna, ukratko savršena. Razmjenili smo brojeve telefona i svaka je otišla svojim putem. Kasno poslijepodne moj mobitel je zasvirao i na njemu se pojavila SMS poruka. Glasila je: EJ, ANELA JE. BI LI HTJELA D DANAS IZAĐEM NAPOLJE. DA TI POKAŽEM DOBRINJU I DA TE UPOZNAM SA RAJOM. SVIDJET ĆE TI SE (I TI NJIMA). Brzinom svjetlosti na ekranu mobitela sam otipkala slijedeće riječi: SUPER. MENI ODGOVORA. U KOLIKO SATI I GDJE ĆE MO SE NAĆI? Nije prošlo dugo vremena, a na mom mobitelu se opet pojavila nova poruka: NAĆI ĆE MO SE ZA POLA SATA PORED ONE FONTANE! Brzo sam se spremila, našminkala (samo keon i maskra) za tačno pola sata sam stajala ispred fontane. Fontana se nalazi na sredini bulevara koji je prolazio sredinom dobrinje. Uvjerena sam da bi fontana izgledala odlično, da radi. Sada je bila ispunjena smećem i prljavštinom. Pored fonatne je stajala Anela. Izgledala je odlično. Obučena u punk/rokerski stil i extra našminkana. Crvena maica, crne tole, rokerski kaiš i oko vrata rokerska narukvica. Vidila sam po čemu smo sličene. Ja sam na sebi imala crnu maicu, farmerke i crnu  traku omotanu oko zgloba ruke. Namijala sam se. Znala sam da ja i Alena imamlo sličan stil oblačenja,i očito slušamo istu muziku. Sve mi se više sviđala.

'' Vidim da si tačna '', rekla je.

'' Pa narvno. Niti kasnim niti dolazim ranije. ''

'' Moramo požuriti. Čekaju nas. ''

Otišli smo ispred najbliže škole. Škola se zove Skender Kulenović. Ispred škole se nalazila grupica učenika. 4momka i 3 cure. Vidila sam razlog zbog kojeg se Anela druži sa njima. Svi su totalno isti kao i nas dvije, rokeri. Napokon društvo koje u potpunosti odgovra meni.   

 

21.09.2006.

ŠTA JE SUZA. SPOJ DUŠIKA I SOLI, A TAKO BOLI!!!

Šta su to osjećanja? Kako znamo kad smo sretni, a kad tužni? Kako znamo koga mrzimo, a do koga nam je stalo? Šta je to ljubav? Sve su to pitanja na koja niko nema tačan odgovor. Ljubav nema svoju definiciju i svako na neki drugi način shvata. Za neke je to obična riječ od pet slova, a za neke riječ ljubav ima duboko značenje. Lično za mene, ljubav prestavlja smisao života. Kakav bi svijet bio da nema ni trunke brige i ljubavi za nekom osobom? Ljubav je mješavina svih osjećanja. Na početku osjećamo čežnju za jednom osobom i nadamo da ona osjeća isto. Ako osjeća isto onda se naše srce ispuni zadovoljstvom i srećom. Ali samo prave ljubavi traju dugo, a prava ljubav se desi samo jednom u životu, tako da skoro svaka ljubav završi sa velikim bolomi suzama. I samo mi znmo koliko duboko će se urezati ta suza i koliki trag ve na našem srcu ostaviti. Samo mi znamo koliko dugo će nas ta suza boliti i izjedati iznutra. Ništa ne boli više nego ta jedna suza. I šta je onda ljubav. Još jedan osjećaj zadovoljstva i sreće, koji na kraju ostavi samo bol i pusto sjecanje. Ostane nam samo osjećaj one iste tuge. Danas niko nikoga ne voli iskreno, svi rade ono najgore. Svi lazu. Gdje li je nestala ta romantika?

29.08.2006.

SRCE NA DVA DIJELA IV dio

Amna se nalazi u nekom selu. Okolinu oko sebe ne poznaje. Hoda sa Dzenanom oko neke nepoznate kuce. Kuca je bila ogromna i na njoj se vidilo da je jedna od novijih gradevina. Dugo je hodala kroz tamu. Nezna koliko je pješačila dok je samo obišla ovu kuću. Osjetila je bol u nogama. Vise nije mogla nastaviti. Pogledala je pored sebe a Dženane nije bilo. Padala je od umora, ali morala je nastavit, morala, njene noge kao da su same išle i kao da ih nije bilo briga što ona osjeć ovoliku bol. Najednom ugledala je svjetlo u daljini, kao svjetlo na kraju tunela. Odjednom je potrčala. Jos je uzasnu bol osjecala, ali nije više obraćala pažnju. Jedino što je htjela jeste da dode do tog svjetla, kao da joj je to prestavljalo spas. Trčala je. Na licu je osjetila hladan vjetar. I napokon...napokon je dosla do tog svjetla. Dosla je do ogromne poljane. Na toj poljani je bilo par poznatih lica. Jedno od tih poznatih lica pripadalo je Mirzi. Gledala ga je ispunjena nekim čudnim osjećanjem, nije to bila ljubav, nije to bila mržnja nego je to bila bol, bol zbog nečeg sto je trabala čuti ili doživjeti, bol koju nije jednostavno mogla nikome objasniti, ali kao da su Mirzin pogled i Mirzine oči izvor te boli. Dugo vremena je stajala na jednom mjestu gledajući u te njegove oči. U taj njegov zagonetni pogled. A bol je postajala veća, bol ju je oduzimala, sama se predala. Nije se više mogla boriti sa njom. Osjećala je kao da se gubi, kao da negdje nestaje, kao da je tama sama sebi vuče a ona nije pokušavala da ostane. Najednom skrenu pogled sa Mirze, koji je još uvijek gledao u nju i pogledala je u Farisa, Alenovog prijatelja. Prišla mu je. Sada je gledala u negove oči, ali bol nije osjećala. Pokušala je da opet pogleda u Mirzu ali nije mogla, opet je osjećala tu zagonetnu bol, nešto ju je gušilo. Pogledala je u Farisa i pita la ga:" A gdje je Alen?" Faris je samo blijedo gledao u nju. Šutio je, nije ni jednu jednu riječ izustio. Ona reče:" Pa zar nisi čula" "Ne nisam",reče Amna,"a šta sam trebala čuti?" "Alen više nije sa nama, doživio je saobraćajnu nesreću prije dva dana", odgovori joj Faris. Amna je ponavljala da to nije moguće, da se nekidan čula sa njim, da joj Faris nije rekao istinu. Faris je nestao, nestale su sve poznate face što su bile u blizini, svi su nestali baš kao i Dženana maloprije. Na toj poljani su sada bili samo ona i Mirza. Više ništa nije osjećala, njoj je bila praznina, tama. Pogledala je u Mirzu i tama u njoj je postajala još veća. Ona bol se opet javila, ali sada u još gorem stanju. Više to nije mogla izdržati. Sva je drhtala, teško je disala. Poželjela je otići, mislila je da je njeno vrijeme ovdje završilo.Mirza je hodao unazad, i nestao u tami. Nestao je u tami kroz koju je ona trčala prije nego što je došla do ove poljane. Ona ga više nije vidila, ali je znala da je on tu, u tami i da je gleda. Bol se malo smanjila li je još uvijek bila tu. Pala je na koljena. Jecala i plakala. Derala se i zvala Mirzu. On se nije javljao. Molila ga je da se vrati. Molila. "Nemoj me još i ti napustiti. Ostani tu. Molim te. Ne dolazi. Ne napuštaj me. Nemoj me ostaviti samu. Ostani. Pomozi mi." ,samo je ponavljala te riječi ko dijete što nauči pjesmicu napmet. Mirza je sve to praomatrao u tami, ne znajući šta da radi. Onesvjestila se. Pala je na travu. Njena duga smeđa kosa se zapetljala sa sitnim travkama. Mirza joj je pritrčao, digao joj glavu i stavio u krilo. Zvao ju je ali ona je i dalje bila u nesvjesti. Pokoja suza je kanula na njeno lice i na travu. Trava oko njih je počela da raste. Rasla je i ubrzo se njih dvoje nisu vidjeli. Nestali su u travi. Trava je odmah počela da se spušta, nestajala je i vratila se u svoju staru dužinu ali njih više nije bilo. Poljana je ostala prazna.Svjetlo koje je obasjavalo poljanu je nestajalo.Sve je bila tama. Amna se odjednom probudila. Ležala je u svom krevetu. Jecala je i plakala. Sve je sanjala. Sve je bilo plod njene mašte. Osjetila je strah da sve što je proživila večeras, da sva ta bol koju je osjetila.... strah ju je da se san ne ostvari!!!!!!!

15.08.2006.

ŽIVOT ZAVRŠI TAMO GDJE JE SREĆA POČELA

Osamnaestogodišnja Lajla sjedi n avelikoj stjeni, gleda prema pučini, u veliko burno more. Za nju more je kao život, čini se beskrajan dok kraj je veoma blizu. More je na nekim mjestima tamno dok na nekim potpuno providno, baš kao i život, nekad pun tuge i tame dok je nekad ispunjen srećom.Kao što neznamo koju će mo novu ribu u moru ugledati isto tako neznamo ni šta će nam život novo donijeti. Uživala je u hladnom vjetru,u velikim valovima i zvukovima udarca valova u stijene i svaki taj udarac zapljuskivao je Lajlu mnoštvom kapljica hladne vode. Njen život je baš i kao to more, burno i nepredvidljivo. Sama je izgubljena, i još uvijek mislima u potrazi za samim sobom. Njeno srce je bilo prazno i ništa ga nebi ispunio dobro kao ljubav onoga samotnjaka. Kiša je počela padati, kao i što su suze na njeno lice krenule a ni ona sama nezna zašto. Valjda joj je došlo da svu tugu koju je skrivala u sebi, sva ta tuga je sad izašla na vidjelo, sad kad je niko drugi osim zalutalih galebova nije mogao vidjeti, niko...bar je ona tako mislila. Iza nje je stajao onaj njen samotnjak. Ona je to primjetila tek kad je stavio ruku na njeno rame. Ustala je i okrenula se. Zagrlio je tako čvrsto, kao da ga je strah da će negdje pobjeći. Ali ona nije imala nikakvu namjeru da bježi. U njegovom zagrljaju se osjećala slobodna, kao i oni galebovi što su im letili iznad glave.Konačno je pronašla sebe. Pronašla se u njegovom naručju, u njegovoj blizini,u njegovom zagraljaju i nije nikad htjela da se ovaj tenutak završi. Pogledao ju je oči. Ni Lajla ni on nisu ništa rekli jer su sve riječi bile suvišne. Poljubio ju je. Lajla je opet osjetila onu slobodnu pticu u sebi. Ali se osjećala kao slobodna ptica koja leti djelovima neba koja nikad prije nije vidila ni upoznala. Sve bi bilo odlično da ova kobna kiša nije učinila svoje. Stjene su bile skliske a samotnjak je stajao na samom rubu. Poljubac je prekinuo i opet je onako čvrsto zagrlio ali... Okliznuo se od sklisku stjenu i pao je na šiljaste vrhove malih stjena koje su djelile veliku stjeu od burnog mora. Lajla je vrisnula. Sreću je upravo našla i upravo je tu istu sreću izgubila. Znala je da se ta sreća mora nastaviti, ako ne na ovom nastavit će se na onom svjetu. Opet je počela plakati. Skočila je i ona. Skočila je na šiljate stijene. Skočila je na onog samotnjaka u nadi da svoju sreću nastavi na onom svetu.Njen život je završio tačno tamo gdje je njena sreća počela. Njen život je završio u među valovima .

15.08.2006.

UNFAITHFUL

And I know that he knows I'm unfaithful
And it kills him inside
To know that I am happy with some other guy
I can see him dying

I don't wanna do this anymore
I don't wanna be the reason why
Everytime I walk out the door
I see him die a little more inside
I don't wanna hurt him anymore
I don't wanna take away his life
I don't wanna be...
A murderer

21.07.2006.

MENI VAŽNO.......

Kad more zavlada kopnom,
kad u pustinji padne snijeg,
kad se ledenjaci otope,
kad usred noći zasja sunce,
NI TAD TE NEĆU PRESTATI VOLJETI!!!!!!!!!!!!!!!


Da je zrno pjeska jedinica ljubavi,
sve pustinje ovog svijeta nebi
mi bile dovoljne da ti kazem koliko te volim!!!!!!!!!!!


Dok se zemlja bude okretala-ja ću te voljeti,
dok sjaje zvijezde-ja ću te maziti,
dok puše vjetar-ja ću te paziti
kad izađe sunce-shvatit ćeš da te volim!!!!!!!!!!!!

21.07.2006.

----------------------------

DON'T SPEAK- No Doubt
You and me
We used to be together
Everyday together always
I really feel
That I'm losing my best friend
I can't believe
This could be the end ..............................


TUZNA PESMA-Neverne bebe
Tuzna pesma na sto nacina svetom putuje
stara slika naseg vremena jos uvek tuguje
a kisna jutra opet pocinju
otkad sam otisla
smejem se, a suze naviru
kurva sudbina.............................

UNTILTED-Simple plan
I open my eyes
I try to see but I'm blinded
By the white light
I can't remember how
I can't remember why
I'm lying here tonight
And I can't stand the pain
And I can't make it go away..............

NOBODY'S HOME-Avril Lavigne
Her feelings she hides.
Her dreams she can't find.
She's losing her mind.
She's fallen behind.
She can't find her place.
She's losing her faith.
She's fallen from grace.
She's all over the place.

I JUST WANNA LIVE-Good Charlotte

I just wanna live
Don’t really care about the things that they say
Don’t really care about what happens to me
I just wanna live
Just wanna live

WELLCOME TO MY LIFE-Simple Plan

Do you wanna be somebody else?
Are you sick of feeling so left out?
Are you desperate to find something more?
Before your life is over
Are you stuck inside a world you hate?
Are you sick of everyone around?
With their big fake smiles and stupid lies
While deep inside you're bleeding

21.07.2006.

------------------

Ljubav nije par rijeci u poruci....
Ljubav nije pokoji pogled......
Ljubav nije samo zalutali dodir....
Ljubav nije samo riječ koju sasvim lagano izgovaramo.....
LJubav nije nešto što se brzo zaboravi.....

Ljubav je ono što svim srcem osjećamo i što nikad, nikad, nikad, nikad zapostavit nećemo..........

21.07.2006.

GONE 4EVER

Lezi sama....na travi vlažnoj od rose.....Njena duša je već odavno otišla i napustila je....Kroz glavu joj prolaze sva sretna i nesretna događaja...sve sto je ikad doživjela sada joj se vrti po glavi.....misli na njega i na nju....misli na prijatelje kojih sada nema da joj pomognu....pogledala je u svoje krvave ruke i shvatila da je njoj možda i nije suđeno da zavrsi ovako....da svoj život prekine ovako jadno i bjedno......jos jedan pogled.....zadnji pogled.....u sjećanja...... u daljinu...među drveće u tom tihom parku....u tamu....jedan izdisaj....i ona odlazi...ruke joj padoše pored tjela...i ona odlazi......odlazi sa ovog svijeta.....i napušta nas......oči joj se zatvoriše i nikad se otvoriti više neće.....samo njeno tjelo leži na travi....u tom tihom, mračnom parku....i ležaće tu sve dok neko ne naiđe tim pustim dijelom već zaboravljenog grada......

03.06.2006.

Tako je kako je.....

Sjedim i buljim u jednu jedinu tacku na zidu....Razmisljem o njemu. Zasto se tako nesto u opste trebalo desiti. Mlad je bio, ali ga je kobna bolest zadesila. On to u zivotu u opste nije zasluzio. Iza njega je ostalo jos dvoje male djece.. Ta djecatrebaju nekoga pored svoje mame. Trebaju svoga oca. Njima je najteze. Oni trebaju nauciti da zive bez njega. Zivot ide dalje i ne zavrsava se. Njega ne smiju zaboraviti ali ne smiju i dovjeka plakati i tugovati. Patio se.....Pricati nije mogao, hodati nije mogao. gledati nije mogao.........Nedostajace mi...falit ce mi.....svima nama ce biti zao sto nas je tako rano napustio.......Ali tako je Allah, dž. š., htjeo i tako neka bude....mi njegovu volju promjeniti ne mozemo.....FALIT CES MI ADžO..............

NEKA MU ALLAH, DŽ.Š., OPROSTI SVE GRIJEHE I NEKA MU DUSA U DŽENET ODE!!!!!!!!!!!!!!!!!

30.05.2006.

Srce na dva dijela III dio

Amna je izbjegavala Samira u skoli, a nije odgovarala na Mirzine pozive i poruke. Za njih dvojicu nije htjela cuti. Samir nije znao sta da radi da se pomiri sa njom. Shvatio je da je pogresno mislio, da se on njoj ne svida, ali.......Amna je voljela Mirzu i Samira. Ona ih je VOLJELA,.a sad ih izbjegava. Nakon nekog vremena Mirza je prestao zvati i poruke slati, ali Samir nije....On se jos trudio da ponovo postanu prijatelji, za pocetak. Nakon ne koliko kisnih i tmurnih dana uslijedio je suncani period. Dogovorili su se da uza grupa prijatelja izade tj. Amna, Dženana, Sanja, Edis, Ahmet, Emir i naravno Samir. Enver je bio S3T SK8ER, dok su Edis i Ahmet bili KOSARKASI GENERACIJE. I tako su se zabavljali i ludo provodili jedno poslije podne. I Amni je bilo lijepo doki nije vidila Mirzu. Vidilo se da on nije tip osobe koji dugo ceka. U njegovom drustvu bila je Jasmina. U Amnu su vi pogledali, a pogotovo Samir. Ona se ponasala kao da je nije briga i nabrzaka promjenila temu. A bolilo ju je. Smetalo joj je sto je za nju tako brzo zaboravio i tako brzo nasao zamjenu. Sad ga je mrzila.
Amnin brat je trenirao plivanje i cesto je imao takmicenja po raznim gradovima u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj. Na sva ta takmicenja isla je i Amna sa roditeljima. U klub je isao i Alen.To je bio drzavni prvak u plivanju. Na jednom drzavnom prvenstvu Amna ga je i upoznal, i naravno odmah dosla do njegovog broja. Poslije nekoliko dana oni su razmjenili i e-mail adrese. Alen je vise nego sto je ona ocekivala. On je sada zamjenio Mirzu, sad je on postao taj naj.......Sutradan je Amna osjetila da je Samir promjenio ponasanje......On jo je prisao: htio je razgovarati sa njom. Rekao joj je nesto sto joj je uljepsalo dan. Rekao joj je da mu se sve vise svida Dženana i da hoce da je pita. Amna mu je rekla da u tome ima njenu podrsku i da ce mu ona omoguciti da krene sa Dženanom. Taj njihov dogovor nijedugo cekao. Amna je rekla Dženani i ona je sa velikim zadovoljstvom pristala. Izgleda da je i ona o Samiru mislila.....Amna je cekala kada ce Alen istu stvar kao i Samir i skupiti hrabrosti da je pita. Ali u Amni se pocela stvarati dilema.........Ona zivi na Alipasinom polju, a Alen na Grbavici. Po njenom misljenju to je veoma daleko........Svi su je uvjeravali da to uopste nije bitno i da njih dvoje mogu biti zajedno bez obzira na to. Bez obzira na to koliko ona bila tvrdoglava ipak su je uvjerili. I Alen je odlucio....Pitao ju je......Ona je pristala........I sada ona i Alen, Samir i Dženana setaju gradom i Amna se prisjeca sto se sve desilo da samo dode do ovog trenutka.......Shvatila je da je Mirza bio nesiguran, Samir neobješnnjiv a Alen .......Alen je neodoljiv.........

27.05.2006.

Daljina

Kad se dvoje vole oni ruse zidove,tvrđave i prelaze oblake...hm.Ali da li je tako....Volila sam jedong koji je daleko isao u skolu i to nam nije uspjelo. Sad volim jednog koji daleko zivi i......ja ne mislim da ce to uspjeti.....Kazu mi svi da neke stvari moramo zanemariti, a ja kazem da postoje stvari koje se ne mogu izbjeci. Mozda je greska sto uopste mislim o njemu kad je nedohvatljiv. Mozda je greska.......a mozda sam trebala da ga upoznam i da se zaljubim. Ljubav je cudna stvar. Pojavi se kad je najmanje ocekujes, i zaljubis se u osobu u koju najmanje ocekujes. Rekla sam sebi da poslije onog konja vise nikog necu ni pogledati dok nisam vidila ovog folera. Sta li da radim???? Dali cinjenica sto zivimo daleko jedno od drugog treba da nas razdvoji ili za nas ipak ima nade? Mozda nam se bas zbog toga posreci.....Da bar smo jedno drugom blize........

17.05.2006.

ZABRANJENO OSTAJE ZABRANJENO

Kazu da je najslade zabranjeno voce. Volim osobe koje nesmijemo voliti. . . . . . . .
Skola.
Mjesto sa puno osoba i svaka od njih se znatno razlikuje od one druge. Svi mi znamo da nase drustvo dijelimo na one popularne i na one smokljane. Mada i medu onim popularnim ima razlicitih grupa drustva. U 8 razredu je bio jedan foler kojeg su pogledom pratile svake oci u skoli. Sve cure su bile zaljubljene u njega, medu njima sam bila i ja. Zasto je on bio zabranjeno voce............Svi su ga volile a zbog njega su se i svadale cak i najbolje prijateljice. Vec odavno znam da su prijatelji mnogo vazniji od ljubavi. Da ne bi unistili prijateljstva koje vec dugo vrijeme tesko stecemo najbolje bi bilo da neke stvari zadrzimo za sebe.
Zaboravite one stvari manje vrijedne da bi mogli zadrzati one vise vrijedne stvari...........Ljubav se moze desiti jos milion puta ali prave prijatelje stecemo samo jednom!!!!!!!!!!

15.05.2006.

U MOJU DUSU DONIO SI LOM

Srce me boli, i dusa polako nestaje. Volim te srcem i dusom cijelom. Zbog tebe zivim i zbog tebe umirem. Kajem se sto sam te pustila da ides, sto sam te pustila da neku drugu pogledas i da neku drugu volis. Ali znaj da srce ne prasta i da nikad ne zaboravlja. To sto si me prevario nikad ti zaboraviti necu. Za tobom sa plakala i mnogo suza prolila. Ali kad sam saznala srce je jos uvijek plakalo ali ni jedna suza na povrsinu nije izasla. Lazni osmjeh i lazne rijeci sad govorim da drugi ne bi saznali sta zapravo mislim. Pitao si me da li prijatelji mozemo ponovo biti ali ne znam da li ja to mogu. Znam da to zelim ali ne znam da li mogu podnijeti da pored tebe opet stojim, da te slusam kako o drugima pricas i da osjecam kako mi srce gori. Potrudicu se da te zaboravim mada ne znam da li ce me ta sreca pratiti jer kao sto sam rekla SRCE NIKAD NE PRASTA I NE ZABORAVLJA. Mada znaj, jedini momak na svijetu nisi!!!!!!!!!!!!!!!!

14.05.2006.

POVRIJEDENA

Cesto gledam u daljineu beskraj ovog nebeskog prostranstva. Cesto ga tamo trazim,ali nema ga,trazim ga i opet . . . nema ga i nema ga. Otisao je bez rijeci i pozdrava.Ostavio je samo suzeu mojm ocima i zive rane na mom srcu, u dusi. Dok gledam kako se drugi za ljubav bore, ja sjedim i mastam. Mastam da cemo se jednom sresti, kako ce se u nasim srcima vatra uzburkati. Moram mastati, jer bar u masti smo zajedno. U masti zivimo jedno za drugo, zivimo kao jedno. I dok se drugi vole, ja patim, patim za onim za koje ne bih trebala, za onim koji nije vrijedan moje patnje, mojih suza. Voljena sam ali voljeti ne mogu!! često se pitam zasto? Zasto da ja budem ostavljena? Zasto da je budem povrijedna? Moje srce jos nije naucio postovati. Ostavio ga je da trunhe u nadi za povratkom ono malo ljubavi.

14.05.2006.

SRCE NA DVA DIJELA II dio

Mnogo je razmišljala ali nije smislila ni jedan razlog za Samirovo ponašanje. Subota je i Amna je odlučila da malo više pažnje posveti zapostavljenoj osobi. Izašla je sa Mirzom napolje. Uživala je u njegovoj priči i njegovim šalama, jednostavno se opustila u njegovom društvu. Bili su sami i uživali su. Čak je i na neko vrijeme zaboravila na Samira. Hodajući trgom tj. polako šetajući sa njim , osjtila je njegovu ruku oko svoga vrata. To joj nije smetalo. I tako uživajuci ona osjeti jak udarac u rame. Samir je prošao pored nje. Od njegovog udarca, rame od rame, se vidilo da je ljut. Očito mu njie bilo pravo to što ih je vidio zajedno. Mirza se okrenuo za Samirom i, mada ga ne poznaje, zovnuo ga. Naljutilo ga je što je udario Amna i počeo se derati. Amna ga nikad u tom izdanju nije vidila. Svađa i ljutnja je sve što je Amna čula. Samir je rekao sve. Rekao je da je voli, da je lud za njom, da prati njene poglede i da pretpostavlja da ona osjeća isto. Mirza je kroz deranje tvrdio da to nije istina i govori potpuno druge stvari. Mirza je odskočio unazad jer je osjetio Samirovu šaku na svom licu, ali nije ostao dužan. Započeli su se udarati i Amna je stajala i promatrala kao ukopana. Glasno DOSTA JE i sve je stalo. Pobjegla je i ostala praćena tupim pogledima.

14.05.2006.

SRCE NA DVA DIJELA I dio

"Mina, hajde,vrijeme je". Bile su to riječi mame i bile su dovoljne da trinaestogodišnja Amna ustane iz kreveta. U roku od 10 minuta presvukla se i onda je slijedilo mučenje ogledala. Ni sama nezna koliko je puta sebi rekla nesto na racun njenog izgleda. Frizuru je pravila bar 20 puta. Uzela je svoj mobitel i prvo sto je ugledala bila je slika Mirze, četrnaestogodišnjeg dječaka.On je savršen. Sladak je, pametan je, duhovit, zabavan i ide u skolu 2 kilometra dalje. On od ponedjeljka do petka vrijeme provodi kod nane i dede zbog skole i viđa ga samo vikendom. Voli ga. Amna ga voli cijelim srcem. Ustvari samo polovinom srca,... A druga polovina . . . Druga polovina žudi za Samirom, dječakom iz njenog rezreda koji, čini joj se, još uvijek živi kao pećinski čovjek. Nikad nije ni skim bio i nikad nitko nije znao u koga je zaljubljen, ali ta misterija je jos vise privlaci. Izašla je iz kuce i polako krenula prema skoli. Napolju je puhao hladni povjetarac i nije bilo tako hladno za 8 ujutru. Pred skolom je, kao i uobicajeno, bila gužva. U toj gužvi jedva nađe Dženanu i započe razgovor sa njom kao da se nisu 100 godina vidile. Najednom ugleda lice osobe koja joj muti pamet. U očima joj je samo neodoljiv osmjeh i prekrasne oči Samira. Cijeli dan je provela u pokušajima da privuče njegovu pažnju, a on... Uzadnje vrijeme sve više sumnja da mu se sviđa plavokosa vještica Sanja. Moram priznati da je slatka, luda i zabavna, ali je niska, ponekad glupa i nije baš zgodna.I još nešto, sviđa joj se mlađi od nje i ne obraća pažnju na njega. Svaki njegov pokret sve više potvrđuje njenu sumnju, mada joj svi govore da to nije istina. Došla je kući nakon škole i naslonila se u naslonjač poprilično udobne fotelje i zabuljila se u televiziju ispred nje. Počela se spremati za Dženanin rođendan. Posebno što ju je radovalo na rodjendanu bilo je prisustvo Samira. Na rođendanu je kao i uobičajeo zabavno. Kasnije su predložili da igramo jednu zeznutu igru, ISTINE ILI IZAZOVA. Naravno, većina se boji reći ISTINA jer ne želi da svi saznaju njihove tajne. Red je na Amna. Ona je odlučila da se suoči sa strašnom ISTINOM. Sta mislite koje je bilo pitanje.... Odmah na ljubav. Šta je imala reći. Pogledala je u Samirove oči i na licu mu je primjetila onaj neodoljivi smješak.Zagonetni pogled je tjerao u ludilo, ali nije htjela da oda svoju tajnu. Zato se držala druge polovine svog srca i rekla ono sto već svi znaju. Za Mirzu. Ustao je. Osmjeha na njegovom licu nije bilo. Samo je gledao tupim i preznim pogledom i ponovio pitanje. Amna je ponovila već rečeno. Nije povjerovao. Ona nije znala šta da radi. Pričao je kako laže, kako joj Mirza ništa ne znači, kako priča gluposti, kako nevjeruje sebi i svom srcu i još mnoštvo stvari koje se u Amninom mozgu nisu registrovale. Uzeo je jaknu i otišao. Amna je potrčala za njim u nadi da će ga zaustaviti, objasiniti mu i nagovoriti ga da ode unutra. Zaustavila ga je i pokušala mu objesniti, ali on nije htjeo da sluša.Ustvari, ona nije znala šta da kaže jer nezna zašto je ljut. Otrčao je...

14.05.2006.

PREVARENA

Sretna što pored sebe imam osobu koja me voli,osobu kojoj nesto vrijedim, izlazim iz kuće. Od juče ga nisam vidila I to me muči. Kratko vrijeme za mene je vječnost. Sada I odlazak u prodavnicu puno više vrijedi. Odlazeći u najdalju prodavnicu, tražim njega po ulici. Najednom, pogled mi se zaledi. Vidila sam ga. Srce mi stade I duša nastade. Krupnu suzu osjetih. On je veseo, smije se I zabavno mu je, ali njegova ruka je na njenom ramenu. Stajajući na jednom mjestu razmišljam o sljedecem koraku. Gdje da krenem, nazad ili naprijed, prema njma ili sto dalje od njih. Kao da osjetim da mi se srce raspada na djeliće i svaki taj dio boli jače od onog drugog. On okreće glavu, kao da nešto traži, kao da se nečega boji. Uhvatih njegov pogledi i kao da osjetih strah u očima njegovim. Okrenuh se i odoh što dalje, a jedino što čujem je moj sopstveni plač kojem ponos ne dopušta da izađe na vidjelo i svoje ime kako se proteže kroz tamu. Osjetih ruku na svom ramenu. Pogledah ga u oči pune straha, nesigurnosti i tuge. Ne znam da li me voli. Razmišljajuci o svemu, čujem samo kao u daljini riječi: " Nije to što misliš. Još te volim. Oprosti mi." Odlazim od njega jer nemogu podnijeti njegove dodire, nemogu podnijeti da gledam ono lijepo lice a da ga ne ošamarim, želim da ga povrijedim, ne udarcem, nego nečim drugim što vise boli. Još ga volim, ali isto koliko ga volim toliko ga i prezirem. Proklinjem ovu noć i dan kad sam ga upoznala

14.05.2006.

VOLIM GA

Sjedeci sama u sobi,lutajuci mislima po nepovratnim i beskrajnim dolinama, osjećam bol koja mi prolazi kroz srce. Čeznja me vuče, čežnja za njegovim pogledom, čežnja za još jednim osmjehom,cijelo tijelo mi drhti. Ni sama neznam po koji put mi suza niz lice teče. Volim ga. Volim ga cijelim srcem. Ali svaki put kad to sebi priznam, opečem se. Gubim ga, a ustvari ga nikad nisam imala. Po ko zna koji put sliku njegovu u glavi zamišljam. Njegova smeđa kosa, smeđe oči uvijek sjajne, a kad vidim njegov osmjeh sva se otopim. Već duže vrijeme prižaljkujem njegov pogled, njegov dodir, njegovu ljubav. Sama sebe često zavaravam da ga ne volim, da je u mom srcu netko drugi, ali mi to nepomaže da ga zaboravim. Nitko ga nevoli kao ja, ali on u svom srcu drži netkog drugog. Ne znam koga, nitko nezna za kojom osobom on žudi, koju osobu njegovo srce priželjkuje. Još jedna suza, više ni ne brojim koja, poteče niz moj obraz. Još jednom zamišljajući tog srcolomca, utonem u snove duboke u nadi da će sve biti bolje.


PRICE SLOMLJENOG SRCA.............................